Stigla je jesen, godišnje doba idealno za istraživanje i učenje kroz igru! Šarenilo boja, miris gljiva, zrelog voća i plodova posvuda nas prati, a lišće svojim šuškanjem pokušava ispričati najljepšu bajku – onu jesensku.
S obzirom na prelijepo godišnje doba koje nudi puno potencijala za učenje i igru, s djecom su provedene brojne aktivnosti prilagođene njihovoj dobi i interesu. Aktivnosti su bile raspoređene po svim centrima koje imamo u sobi dnevnog boravka s posebnim naglaskom na istraživački, likovni, te taktilni centar. Što se likovnog centra tiče, djeca su bojala ježiće pastelama te radila otiske dlanova temperama kako bi napravila gljivice. Također, iskušali su se i u bojanju temperom preko vrećica te u bojanju štapićima za uši.
Svaki dan nastojali smo provesti barem malo vremena na zraku i promatrati prirodu te istraživati promjene koje se u njoj događaju. Djeca su imala priliku čuti šuštanje i padanje lišća i oponašati isto. Nadalje, djeca su nabrala punu košaru lišća koje smo donijeli u naš vrtić te pričali o bojama koje ga krase. Sljedećeg dana, od tog istog lišća napravili smo sove kojima smo kasnije ukrasili našu sobu dnevnog boravka.
Budući da je branje i promatranje lišća izazvalo velik interes kod djece, odlučili smo posjetiti obližnju šumu i istražiti mogućnosti koje nam nudi za igru. Za djecu je to bio pravi doživljaj! Skakali smo po lišću, nosili grančice na hrpu, promatrali gljivice koje su tamo izrasle, brali žireve,, ukratko, doživjeli smo šumu! Pronašli smo i prijatelje puževe koje smo ponijeli sa sobom u vrtić gdje smo im otpjevali brojalicu „Pužu – mužu“ te obojali crtež puža vodenim bojama.
Puni dojmova, aktivnosti vezane uz jesen nastavili smo provoditi narednih dana u našoj sobi dnevnog boravka. Tako su djeca imala priliku vaditi koštice iz bundeve, probati koliko su bundeve teške i jesu li dovoljno snažni da ih podignu, a napravili smo i zvučne bundeve koje smo koristili kao instrumente za sviranje.
S obzirom da grupu „Krteki“ sačinjavaju djeca u dobi od 2,5 do 3,5 godine, djeci je još uvijek primarni način istraživanja putem dodira zbog čega je osmišljen taktilni poligon na temu jeseni. Djeca su hodala bosonoga po prirodnim materijalima karakterističnim za jesen – kukuruz, lišće, žirevi, kesteni… Na taj način djeca su imala priliku osjetiti različite teksture i pobliže upoznati jesen. Osim toga, ponuđene su im i senzorne bočice i vrećice, također punjene plodinama karakterističnim za jesen.
Karla Ivančić, odgojiteljica
