Proces učenja svakog djeteta je njegova subjektivna „ autorska“ konstrukcija
Djeca svoja znanja od okoline ne preuzimaju pasivno, nego ih aktivno izgrađuju, tj. konstruiraju. Zbog urođene znatiželje dijete stalno istražuje, tako da će neki problem s kojim se je u nekom trenutku susreo, s vremenom, pod utjecajem iskustva, mijenjati. Raznovrsno okruženje i promjena intervencija odgojitelja taj proces može poticati i podržavati.
U mlađoj vrtićkoj skupini „ Leptirići“ nastojimo poticati samoinicijativno i samoorganizirano učenje djece. Na taj način im omogućujemo da sve više upravljaju procesom vlastitog učenja i da za njega preuzimaju odgovornost. Komunikacija i interakcija djeteta proizlazi iz njegovog interesa za igru ponuđenim materijalima i aktivnim sudjelovanjem u aktivnostima koje njemu imaju smisla surađujući s drugim djetetom ili grupom djece. Prikazani primjeri igre djece različitim materijalima za građenje potiču na istraživanje i rješavanje fizikalnih problema : ravnoteže, statike i kosine, a da djeca nisu niti svjesna kako kroz igru već sada rješavaju i dolaze do nekih rješenja u praksi. Ponuđeni materijali djeci su konstantno ponuđeni u centru građenja i periodički ih se nadopunjava novima, prateći interes i dinamiku dječje igre. Iz prethodno navedenog na fotografijama se može vidjeti kako djeca iz aktualno razvojne razine prelaze u zonu slijedećeg razvoja. Razvoj suradničkih odnosa djeteta i stvaranje pozitivne slike o sebi dijete razvija i u drugim aktivnostima i igrama u kojima je aktivan tijekom boravka u vrtiću.
Krećući se kroz kontinuum učenja, djeca svoja znanja integriraju u ona prethodno izgrađena te razvijaju nove vještine – djetetove trenutne mogućnosti i one u kojoj će dijete biti samostalnije i kompetentnije.
Beatrica Kunić, odgojiteljica