Djeca i ljetne vrućine
Ljeto nam donosi mnogo provedenih sati na otvorenom, mnogo igre i druženja uz pojačano kretanje. Učinak i utjecaj boravka djeteta na otvorenom i pojačano kretanje pozitivno utječu na zdravlje i potiču djetetovo stvaralaštvo i znatiželju. Dolaskom visokih temperatura i ljetnih vrućina postoje određeni rizični čimbenici i negativni učinci na zdravlje ukoliko se adekvatno ne zaštitimo od sunca i njegovog štetnog utjecaja. Boravak u prirodi i ljetne vrućine mogu izazvati različite poremećaje u organizmu i narušiti opće stanje djeteta.
Veoma je bitna briga o dovoljnoj konzumaciji tekućine, odnosno hidrataciji organizma djeteta. Pitka voda je najvažnija i neizostavna namirnica, a ujedno je i najučinkovitiji izbor od napitaka. Stalna dostupnost vode za piće i omogućeni primjereni uvjeti za djetetovo samoposluživanje u svakom trenutku trebaju biti raspoloživi. Isto tako važno je djetetu tijekom dana više puta nuditi vodu. Treba izbjegavati slatka, gazirana pića ili pića sa kofeinom, jer često potiču produkciju urina, a na taj način i gubitak tekućine.
Prehrana se treba temeljiti na laganim obrocima i sezonskom voću i povrću. Važno je iskazati uvažavanje različitosti dječjih apetita kao i mogućih varijacija u izboru hrane.
Do stvaranja topline u tijelu dolazi iz okoliša i metabolizma. Otpuštanje topline iz tijela se odvija preko kože, isijavanjem, znojenjem (isparavanjem) i konvekcijom (prijenos topline kroz tjelesne tekućine). Svaki od navedenih načina ovisi o temperaturi i vlažnosti okoliša.
Da bi spriječili negativne posljedice visokih temperatura i sunčevih zraka osim navedene hidratacije, potrebno je zaštititi glavu (šilterica, kapica, šeširić), a na izložene dijelove tijela nanijeti odgovarajuću zaštitnu kremu za sunce. Pri tome treba voditi računa da kremu nanosimo ravnomjerno i postupak ponavljamo ovisno o tome koliko dugo je dijete na otvorenom. Zaštitni je faktor potrebno prilagoditi osjetljivosti kože.
U ljetno doba i većoj izloženosti u prirodi, moguće je očekivati i neželjene učinke kao i posljedice uboda insekta (komarci, krpelji, ose, pčele).
Kakvu odjeću djetetu odjenuti za boravak i igre na otvorenom:
➢udobnu, izrađenu od prirodnih materijala koji ne pridonose pojačanom znojenju
➢slojevitu
➢praktičnu odjeću koja se lako pere i presvlači
➢rezervnu odjeću
➢obuću odgovarajućeg broja (niti pretijesnu niti preveliku)
➢potplata koje se ne kliže i stabilno prijanja uz nogu
➢po mogućnosti učvršćena oko skočnog zgloba
➢nije primjerena obuća koja nije obuvena (natikačice, croksice…)
➢poželjno je osigurati i nepropusnu obuću za izlazak na mokre površine
➢priprema djetetove odjeće za vrtić neka postane zajednička aktivnost kako bi dijete imalo saznanje što se nalazi u njegovom ormariću ili u ruksaku
10 savjeta za roditelje
1. Kada vam dijete hoće nešto pokazati, ako ikako možete, prestanite raditi ono što radite i poklonite pažnju djetetu. Važno je često provoditi male količine vremena s djetetom radeći nešto što oboje volite.
2. Pružite djetetu puno tjelesne nježnosti – većina djece često vole zagrljaje, maženje i držanje za ruke. Ustanovite što od toga i u kojoj mjeri voli vaše dijete.
3. Razgovarajte s djetetom o stvarima koje ga/ju zanimaju i podijelite neke dijelove svog dana s njima. Ispričajte im nešto od toga što vam se tijekom dana dogodilo.
4. Kada napravi nešto što biste voljeli da radi češće, koristite se povratnom informacijom (npr. Hvala ti što si odmah napravila ono što sam te molila.).
5. Djeca će se češće loše ponašati ako im je dosadno stoga im pružite puno zanimljivih aktivnosti kojima se mogu baviti unutar ili izvan doma (npr. plastelin, bojanke, kartonske kutije, zabavnu odjeću za presvlačenje/maskiranje, plahte za kućice i sl.).
6. Poučite svoje dijete novoj vještini tako da je prvo pokažete vi, a tada mu/joj dajte priliku da nauči novu vještinu. Primjerice, razgovarajte pristojno kod kuće. Nakon toga tražite od djeteta da bude pristojno, kaže „molim“ i „hvala“ te ga/ju pohvalite za trud.
7. Postavite jasne granice prihvatljivog ponašanja. Sjednite i porazgovarajte o pravilima kod kuće te o tome koje su posljedice njihova kršenja.
8. Ako se dijete loše ponaša, ostanite mirni i recite im jasno da se prestanu tako ponašati te što biste htjeli da rade umjesto toga (npr. prestanite se tući, igrajte se zajedno s autićima.) Pohvalite ako poslušaju, a ako ne, primijenite prirodne, logične posljedice.
9. Imajte realistična očekivanja. Sva se djeca povremeno loše ponašaju i neizbježno je da ćete imati posla s postavljanjem granica. Nastojanja da budete savršen roditelj mogu vas dovesti do frustracija i razočaranja.
10. Brinite se za sebe. Teško je biti miran i opušten roditelj ako ste pod stresom, tjeskobni ili depresivni. Pokušajte svaki tjedan pronaći vremena da se opustite ili radite nešto u čemu uživate.
Odvikavanje od pelena
Kasno proljeće i ljeto mnogi roditelji iskoriste za skidanje pelena i učenje djeteta na korištenje tute (kahlice) i zahoda. Prikladno je jer je svlačenje i oblačenje puno lakše (manje slojeva odjeće) i manje su mogućnosti da se dijete prehladi.
Ne vrijedi pokušavati prerano jer ćete tada cijeli proces učenja razvući i za učinkovito i trajno skidanje pelena trebat će vam onoliko vremena koliko je potrebno da dijete dostigne potrebnu zrelost. Nemojte svoje dijete uspoređivati s drugom djecom, svako dijete ima svoj ritam razvoja i kao što neka djeca ovaj zadatak uspješno obave malo nakon svog prvog rođendana, sasvim je u redu da i neki 3-4 godišnjaci nisu njime potpuno ovladali.
U procjeni spremnosti DJETETA, nekoliko je važnih trenutaka na koje trebate obratiti pažnju:
1. ima li dijete redovitu i meku stolicu, po mogućnosti uvijek u isto vrijeme,
2. može li dijete samostalno spustiti i podignuti hlače,
3.je li dijete zainteresirano za odlazak na zahod, željelo bi nositi gaćice i sl.
4.je li svjesno ima li suhu ili mokru pelenu,
5.javlja li dijete kad obavlja malu ili veliku nuždu – riječima ili mimikom (pravi grimase, smiri se…),
6.koristi li u svakodnevnom govoru riječi koje opisuju obavljanje nužde (piškiti, kakati i sl.),
7.može li pratiti jednostavne upute (donesi mi…),
8.sviđa li mu se ili ne, biti u mokroj peleni,
9.ima li duže periode kad je suho (barem 2 sata).
Kako se vi kao RODITELJ možete pripremiti:
1. Imajte dovoljno strpljenja, uspjeh se ne događa preko noći, ako ste trenutno pod stresom razmislite o odgodi akcije,
2. pripremite mnogo gaćica, mnogo rezervne robe (prve dane moguće je doživjeti i do 10 nezgoda),
nosite kahlicu sa sobom kad idete van kuće, pripremite ručnike i sl. za auto-sjedalicu ili odlazak u goste,
3. jednom kad krenete u akciju, dobro je ne odustajati (da dijete ne bi zbunili), budite pozitivni i nagradite (verbalno) svaki uspjeh djeteta, a svaki neuspjeh prihvatite kao dio učenja i budite nježni i pozitivni prema djetetu,
4. nemojte od učenja odlaska na zahod raditi preveliku pompu, to je samo jedna mala stepenica u osamostaljivanju djeteta,
5. prihvatite vlastitu želju da se dijete samostalno brine o obavljanju nužde, što znači da mu prepuštate dio brige koju ste vi do sada vodili za njega, u objašnjavanju vaših očekivanja koristite jednostavne riječi i jednostavne upute,
6. imajte realna očekivanja i dajte si vremena, ne očekujte da dijete odmah shvati što se od njega traži,
7. ne očekujte da dijete automatski skine i dnevnu i noćnu pelenu, noćnu pelenu skinite kad primijetite da je pelena suha nekoliko noći za redom,
8. osigurajte si podršku svih članova obitelji (zajedno na istom zadatku), a izuzetno je važno da se uskladite s vrtićem ili “tetom čuvalicom”.
Idemo u akciju!
Nabavite tutu/kahlicu (neka je dijete samo izabere!) ili nastavak za zahodsku školjku.
Skinite dijete iz pelena i navucite gaćice te robicu koja se lako svlači-oblači (i pere!).
Ostavite kahlicu blizu djetetova pogleda.
Odvedite dijete (više puta) sa sobom u zahod i objasnite mu čemu služi i kako se vi s njime koristite. Recite mu da će i ono sad ići na zahod ili kahlicu.
Kad primijetite da bi dijete moglo obaviti nuždu, ponudite mu da ode na kahlicu, ako prihvati i uspješno obavi svoj prvi zadatak nagradite ga (verbalno- pohvalite ga).
Ako je dijete ipak smočilo gaćice, nemojte ga koriti, mirno recite da je sad potrebno presvući se i da se drugi put treba koristiti zahodska školjka ili kahlica, kao što to rade – mama, tata, stariji brat…
Kroz cijelo vrijeme učenja koristite priče (slikovnice i sl.) u kojima mali junaci prolaze kroz iste dogodovštine; slobodno možete izmisliti i dijete nekog vašeg prijatelja koji je jučer čak pet puta išlo na kahlicu (izuzetna su motivacija druga djeca).
Budite strpljivi i uporni!
Sretno!
Prilagodba na jaslice
Prvi polazak djeteta u vrtić velika je prekretnica za svako dijete i njegove roditelje. Za većinu djece vrtić predstavlja prvo odvajanje od roditelja, nepoznat prostor u kojem ga roditelj ostavlja nepoznatim ljudima. Spoznaja da roditelja nema u blizini može izazvati vrlo intenzivan osjećaj straha, straha za vlastitu sigurnost i sigurnost djetetu najvažnijih osoba – roditelja. Svakodnevnim dolaskom u vrtić dijete će naučiti slijed radnji (dolazak u vrtić – odlazak roditelja – boravak u grupi – povratak roditelja i odlazak kući). Na toj osnovi dijete gradi povjerenje u roditelja, odnosno stječe sigurnost u roditelja koji će doći po njega i odvesti ga iz vrtića u sigurno okružje doma.
Dojmovi stečeni prvih dana boravka u vrtićkom okruženju vrlo su važni i nerijetko dugoročno određuju kvalitetu odnosa prema događanjima i osobama iz vrtića.
Zajednički cilj roditelja i vrtićkih djelatnika je privući dijete, ugodnim ozračjem postići njegovo zadovoljstvo i na taj način ga potaći na trajno radosno dolaženje u jaslice.
Pri ostvarivanju tog cilja treba uvažavati i sljedeće činjenice:
• Svaka promjena traži vrijeme prilagodbe
• U ranoj dobi je dijete ovisno i stoga vrlo vezano za odrasle osobe koje intenzivno skrbe o njemu, što su najčešće roditelji
• Svako odvajanje predstavlja veliku promjenu i istinski stres, popraćen strahom i nesigurnošću.
• Stres se može preduhitriti ili bar ublažiti, a vrijeme prilagodbe skratiti ako roditelji kvalitetno pripreme sebe i dijete
Moguća ponašanja djeteta u stresnoj situaciji:
• plač, pojačana plačljivost
• zlovolja, razdražljivost, ljutnja
• tuga, napetost, tjeskoba
• odbijanje kontakata s drugim osobama, pasivnost
• poremećaji apetita (slabiji apetit, odbijanje hrane, povraćanje…)
• poremećaji sna (ne može zaspati, kratko spava, nemiran san)
• nekontrolirano mokrenje
• oteže sa jutarnjom higijenom i pripremama pri polasku
• slabljenje otpornosti na bolesti
Ovakve reakcije najčešće se javljaju u prvim danima boravka djeteta u vrtićkom okruženju, uglavnom su prolazne i relativno kratkotrajne.
Neka djeca reagiraju na promjene, u početku radosno i zainteresirano, a kasnije počinju spomenuta nepoželjna ponašanja.
Tome najčešće nije uzrok konkretan neugodan doživljaj u vrtiću već jednostavno zakašnjela adaptacija.
Kako roditelj potiče prilagodbu djeteta prije polaska djeteta u vrtić?
• osamostaljujte dijete u prehrani (odvikavanje od dojenja, kašica i dudica, navikavanje na raznovrsne namirnice, pijenje iz šalice…)
• potičite svoje dijete (dopustite mu!) da sve što može obaviti samo – to i obavi samo (npr. jesti, obaviti najjednostavnije higijenske radnje, skinuti ili obući neki odjevni predmet)
• ako imate mogućnosti povremeno se odvojite od djeteta – ostavite ga na čuvanju nekoj osobi od povjerenja, bar na nekoliko sati
• ako je dijete dovoljno zrelo, započnite proces odvikavanja od pelena
• navikavajte dijete na samostalno uspavljivanje
• omogućite djetetu učestalije kontakte sa manje poznatom okolinom (djecom, odraslim osobama i materijalnom sredinom)
• prošetajte sa njim do vrtićkog prostora – iskažite zadovoljstvo i radovanje skorom polasku u vrtić
• ako je dijete starije razgovarajte i odgovorite na sva pitanja, optimistično ga upućujte u to što će sve raditi te kako će mu lijepo biti… kažite mu tko će ga voditi i dolaziti po njega i vrtić
Kako roditelj potiče prilagodbu djeteta kad dijete krene u vrtić?
• obavezno Vi (jedan od roditelja!) boravite s djetetom u grupi tijekom najmanje dva prva dana u vrijeme koje je dogovoreno (ne zaboravite papuče za sebe i dijete!) – pridržavajte se dobivenog termina i poštujte dogovor s odgojiteljicama!
• osigurajte postepeni dolazak i kraći boravak djeteta u prvih 1-2 tjedna (organizirati odraslu osobu koja će ranije dolaziti po dijete ukoliko Vi niste u mogućnosti )
• uključite dijete u pripremu stvari i predmeta za polazak u vrtić (papuče, pidžama, omiljena igračka, higijenski pribor …)
• osigurajte da dijete ponese, ukoliko ima, igračku ili predmet za koju je posebno vezano i smiruje ga kad je tužno, pospano. Taj će mu predmet biti veza sa obitelji i znatno ublažiti osjećaj samoće, zbunjenosti i nesigurnosti.
• pripremite dijete na odvajanje. Recite mu npr.“Sada ideš u vrtić. Ti ćeš se tamo igrati, a o tebi će se brinuti tete. Ja ću otići na posao. Nakon posla doći ću do tebe.” To će djetetu omogućiti da se pripremi na situaciju koja ga očekuje. Razgovarajte o vrtiću. Pričajte lijepo o vrtiću, ali budite realni. Dajte mu na znanje kako vjerujete da će se snaći.
• kada ostavljate dijete u vrtiću, odvojite se od njega toplo, ali i brzo i kratko. Naglasite mu potpunu vjerojatnost Vašeg povratka(“Kada to obavim … vratit ću se u vrtić po tebe“).
• Budite iskreni!
Privikavanje može biti otežano ukoliko, iz želje da olakša ili ubrza odvajanje, roditelj obeća djetetu da će doći po njega jako brzo, a to ne napravi. Dijete će neprestano očekivati roditelja i neće se moći opustiti.
• poštujte djetetove osjećaje!
Dijete spontano pokazuje svoje osjećaje (plače zato što je preplašeno, tužno, nesigurno), ima na njih pravo i dobro je da ih pokaže. Reakcije odraslih kao što su: “Nemoj plakati!», ljutnja, ismijavanje i sl., omalovažavaju djetetove osjećaje i uče ga da izražavanje emocija, naročito tuge, nije dobro.
• poželjno je da dijete vidi da se s povjerenjem i prijateljski obraćate odgajatelju.
Vaše nepovjerenje prema vrtiću rezultirat će istim kod djeteta.
• po povratku djeteta kući aktivno se družite s djetetom: mazite se, čitajte, plešite, šetajte..
• ako je dijete tjelesno zdravo tada svakodnevno, ustrajno bez obzira na djetetov otpor kod odvajanja, u isto vrijeme dovodite i odvodite dijete u vrtić
Kako roditelj otežava prilagodbu djeteta?
• pred djetetom iskazuje (verbalno ili govorom tijela) svoje predrasude, strahove, nezadovoljstva, nepovjerenje ili sumnju u događanja vezana uz vrtić. Savjetujemo da takve iskaze, ukoliko ih imate , prezentirate isključivo pred odraslima i u situaciji kad dijete nije nazočno
• istovremeno sa polaskom djeteta u jaslice započinje neki od procesa odvikavanja djeteta (npr. od dojenja, bočice, dudice, pelena, uspavljivanja na rukama i sl.).
• kod ostavljanja djeteta u vrtiću predugo i tužno/sjetno ili pak nervozno i brzo obavlja proces presvlačenja i pozdravljanja s djetetom
• kritizira dijete zbog ponašanja uzrokovanih stresom
• zbog djetetovog otpora očajava, koleba se te trajno ili privremeno prekida i proces prilagodbe
Želimo Vam uspješnu prilagodbu Vašeg djeteta i puno sretnih trenutaka u DV ZLATNI DANI!
